To je opisano u spisu Šrimad Bhagavatam (ili Bhagavata Purana) na ovaj način:
"Po vrhovnoj volji Krišne, planina poznata kao Lokaloka postavljena je kao vanjska granica triju svjetova: Bhurloka, Bhuvarloka i Svarloka – da bi zadržala sunčeve zrake u cijelom univerzumu. Sva svijetleća tijela, od Sunca do Dhruvaloke, šire svoje zrake kroz sva tri svijeta, ali samo unutar granica postavljenih ovom planinom. Pošto je izuzetno visoka i proteže se čak i iznad Dhruvaloke, zaustavlja zrake svijetlećih tijela koja se nikad ne mogu širiti iza nje." (Šrimad Bhagavatam – 5.20.37.)
Sve planete koje se nalaze unutar Saturnove orbite, odnosno u pojasu od Sunca do Saturna smatraju se „grahama“ ili nebeskim tijelima koja imaju utjecaj na živote ljudi na planeti Zemlji. Uran, Neptun i Pluton su također nebeska tijela, ali ne spadaju u kategoriju „graha“. Vedski mudraci su bili upoznati sa postojanjem ovih planeta, ali ih nisu uzimali u obzir poput ostalih „graha“.
Postavlja se pitanje kako možemo vidjeti planete i zvijezde koje se nalaze iza planine Lokaloka i do kojih ne dopire svjetlost Sunca. Kao prvo planina Lokaloka, a i Sunčeva svjetlost također, egzistiraju u nekoliko dimenzija istovremeno. U različitim dimenzijama se utjecaj ovih pojava drugačije manifestira. Zato se svjetlost spomenutih nebeskih tijela koja dopire do Zemlje i koje teleskopima možemo vidjeti kao zvijezde na nebu ne može smatrati refleksijom izvorne svjetlosti Sunca nego drugačijim oblikom „svjetlosti“, nešto što bi više bilo nalik na radio valove različitih frekvencija koje mi poimamo kao svjetlost.
Sve je pobliže objašnjeno u Šrimad Bhagavatamu pa zainteresiranima preporučam čitanje gore navedenog poglavlja iz petoj pjevanja.
Nema komentara:
Objavi komentar