Uvod u đjotiš - vedsku astrologiju

Značenje riječi Veda je znanje ili znanost. Vede su drevni spisi koji potiču sa Indijskog potkontinenta i zapisani su na sanskritu. Vedska Astrologija je dakle astrologija koja se proučava na području Indije od davnih vremena. Vede su stvorene iz daha Gospodina Maha Višnua u obliku himni i mantri (zvučnih vibracija) koje samospoznati mudraci poznaju od samog stvaranja univerzuma i koje prenose po sistemu učeničkog nasljeđa. Prvo stvoreno živo biće bio je Brahma, koji je pomoću meditacije spoznao istine Veda i vedske mantre su se prvi put pojavile u njegovom srcu. Nakon toga, Brahma je stvorio planete i naselio ih.

Među prvim živim bićima koje je stvorio bio je i Narada Muni kojemu je predao znanje Veda, uključujući i znanje o đjotišu (astrologiji) i o bhakti-yogi. Narada je kasnije svoje znanje predao mudracu Parašari, a on je to isto znanje predao Maitreyi Rišiju. Vedsko znanje se je kroz milione godina prenosilo sa učitelja na učenika na taj način da je učitelj predao vedske mantre (i njihovo značenje) svojim učenicima. Šrila Vyasadeva (sin Maharišija Parašare) je bio prvi koji je vedsko znanje oblikovao i zapisao. Vyasadeva je Vede podijelio na 4 djela i nazvao ih Rig, Sama, Jađur i Atharva Veda. Jezik Veda je prilično težak i kompliciran tako da ga ljudi današnjeg doba teško mogu razumijeti.Znajući sve to, Vyasadeva je napisao i tzv. Vedange, odnosno dodatke i objašnjenja izvornih Veda. Vedanga doslovce znači dio Veda ("anga" znači dio tijela ili ud).

Pošto su Vede u potpunosti emanirale iz tijela Maha Višnua mogu su izjednačiti sa Njegovim tijelom i oblikom. Šest Vedangi tako predstavljaju šest udova tijela Maha Višnua, izvora kreacije. Šest Vedangi su; đjotiš, kalpa, nirukta, šikša, vjakarana i ćanda. Ćanda je noga Vede, vjakarana je obraz, kalpa je ruka, đjotiš su oči, šikša je nos dok je nirukta uši Vede. Oči su najvažniji dio tijela, zato je đjotiš (astrologija) smatran najvažnijom od svih Vedangi. Ćanda se bavi metrikom vedskih mantri, odnosno formacijom vedskih himni, Kalpa je opis rituala i zadataka svećenika pri vršenju određenog rituala. Vyakarana je obraz Vede i opisuje pravopis i gramatiku. Šikša opisuje kako spoznati vibracije vedskih himni. Nirukta pojašnjava smisao određenih riječi. Kao oko Veda, đjotiš baca svijetlo na Vede i pokazuje značaj tih spisa u životima ljudi. Đjotiš nam omogućava da vidimo volju Boga i sposoban nas je voditi (voditi je svojstvo vida) tako da dostignemo maksimum u svojim životima. "Božju ruku" u životima ljudi i konačni cilj i smisao života može se vidjeti ili se o tome može naučiti koristeći đjotiš astrologiju.

I tako, uloga astrologije je veoma važna jer može pomoći društvu da izađe iz vira iluzije koja ga obuzima. Ona nam može dati znanje pomoću kojega možemo razlikovati dobro od lošega, duhovno od materijalnog i korisno od nekorisnog. "Đjoti" znači svijetlo, a "Iša" znači Bog. Đjotiš je svijetlo (svjetlo znanja ili mudrosti) koje je sposobno da nas odvede do Boga ili da nam osvijetli put do Njega.

VEDSKA ASTROLOGIJA

U drevnoj vedskoj kulturi astrologija je bila vrlo poštovana i široko je primjenjivana u svakodnevnom životu. Ljudi su upotrebljavali astrologiju pri vrlo važnim, ali i manje važnim odlukama. Kraljevi su konzultirali astrologe o važnim državnim pitanjima i odlukama. Uz mnoge učene ministre i svečenike kraljevi su na svojim dvorovima imali i učene astrologe. Široki puk je također koristio savjete astrologa za uobičajene djelatnosti poput određivanja povoljnog vremenskog perioda za npr. početak putovanja ili nekog važnog projekta poput obrazovanja ili posla, vjenčanja ili začeća djeteta pa čak i za banalnosti poput kada je povoljno ošišati kosu i slično.

Astrologija ima potencijal da nam da odgovore na sva pitanja bila ona od ogromne važnosti ili su to pitanja sa kojima se svakodnevno srećemo. Vješt i mudar astrolog će uz pomoć zapisa položaja planeta i astroloških tehnika moći odgovoriti na sva pitanja.

Astrologija je znanost. Ona se ne bavi slučajnostima i nagađanjima. Cijeli univerzum je prožet nekim smislom i značenjem. Ako pogledamo prirodu na planeti na kojoj živimo možemo biti zapanjeni smislenošću svega. Sve ima svoj savršeni položaj i smisao, sve zajedno čini potpun mehanizam koji djeluje savršeno skladno. Ako ovo razumijevanje prebacimo na planetarni nivo biti će nam jasno da svaka planeta ima svoje značenje i karakter, smisao i položaj u planetarnoj hijerarhiji.

O tome su kontemplirali mudraci i sveci u prošlosti. Tada nisu postojali telefoni, globalna internet mreža ili televizija i sateliti. Ali mudraci su u meditaciji izoštrili svoja osjetila u tolikoj mjeri da su mogli prepoznati signale u prirodi za koje smo sada neosjetljivi upravo zbog obilja pomagala koja koristimo i koja nam zamjenjuju urođene moći i sposobnosti. 

Znanje o vedskoj astrologiji i astrološkim tehnikama dolazi iz Veda i nadograđivano je tisućljećima kroz pokoljenja astrologa-mudraca. Vede, odnosno Vedsko znanje, postoji od kad postoji i čovječanstvo. Karakter Vedskog znanja je opisan kao "apauruseya", što znači da to znanje ne potiče od čovjeka nego od Boga. Vedsko znanje dobiva se silaznim, a ne uzlaznim procesom. To znači da to znanje silazi sa viših (Božanskih) nivoa na naš ljudski nivo. Proces pridobivanja znanja moderne znanosti je uzlazni proces u kojem se pokušava shvatiti apsolutnu istinu eksperimentima i teorijama koje moraju imati materijalne znanstvene dokaze. To je način razumijevanja istine pomoću onoga što nam je u tom trenutku poznato i dokazivo. Da li postoji nešto što nam je trenutno nepoznato, a može igrati ulogu u našoj spoznaji svijeta i života drugo je pitanje o kojem nećemo sada i ovdje pričati.

"Apauruseya" znači nadljudski ili Bozanski. Astrologija je dakle znanost koju ne možemo dokazati sredstvima i metodama moderne materijalističke znanosti. Astrologija je znanost koja se može provjeriti i dokazati iskustvom. Što ćete više probavati više ćete se uvjeriti u njenu djelotvornost.

Kao dio Vedskog "apauruseya" znanja astrologija je data ljudima na korištenje kao alat kojim ljudi mogu svoje živote učiniti kvalitetnijima u svakom pogledu. Na kraju krajeva Bog želi dobrobit svim ljudima i dao je ovo znanje da si pomognemo i unaprijedimo svoje živote. Koliko će tko znati upotrijebiti ovaj "Božji alat" ovisi o njegovoj svjesnosti odnosno usaglašenosti sa zakonima prirode i univerzuma.

Zato su mudraci koji su imali savršeni "sluh" za zakone prirode mogli "čuti" (ili "osjetiti") "Božanski glas". No, nije sve tako mistično i zagonetno. U jednom trenutku povijesti čovječanstva pojavila se potreba da se Vedsko znanje zapiše. Do tada se je Vedsko znanje prenosilo usmenim putem; učitelj je govorio, a učenik zapamtio sve što je bilo izgovoreno. Zbog opširnosti Vedskog znanja, a i zbog utjecaja vremena koje je smanjilo moč i kapacitet memoriranja Bog je odlučio poslati svog opunomočenika, odnosno dijelić Svoje Osobne energije i pojaviti se na planeti Zemlji kao Dvaipayana Krišna Vyasa ili Vyasadeva sa posebnom misijom da zapiše vedsko znanje.

Vyasadeva je jedan od mnogih mudraca koji je "imao sluha" za zakone prirode. Nakon njega pojavili su se mnogi drugi koji su svojom mudrOšću i čistoćom karaktera bili protočni kanali za informaciju koja dolazi "od gore" ili silaznim procesom. Na taj način znanost o astrologiji je razotkrivena čovječanstvu. Mudrace koji su svojom intuicijom prepoznali zakonitosti i principe astrologije možemo smatrati posrednicima koji predstavljaju vezu sa višim nivoima sa kojih znanje dolazi. Oni su poput opunomoćenika koji predstavljaju više autoritete u hijerarhiji univerzuma.

Ocem vedske astrologije smatramo Parašaru Munija. On je ujedno i biološki otac Vyasadeve koji je zapisao svo vedsko znanje. U razgovoru sa Maitreya Rišijem Parašara Muni objasnio je osnovne principe vedske astrologije. To djelo nam je danas poznato i dostupno kao "Brihat Parašara Hora Šastra". Ovaj naslov možemo prevesti kao "velika Parašarina knjiga o HORI". Termin "hora" označava protok vremena, a izvedenica je od dvije riječi "aho-ratra" što znači "dan-noć". Iz sanskritskog termina "hora" (i također latinskog "hora" što znači vrijeme ili sat, odnosno jedinica vremena) danas dolazi izvedenica HOROSKOP.

Nakon Parašare je mudrac Đaimini Riši, koji je bio učenik Vyasadeve i od njega je preuzeo ekspertizu nad jednim od četiri djela Veda, proširio principe koje je dao Parašara Muni. To je temelj vedske astrologije kakvu je poznajemo danas.

Astrološku karta koja bilježi točne položaje planeta u trenutku rođenja osobe uzimamo kao zapis "zaliha" (ili možda "prtljage") koje osoba donosi sa sobom. Poznata nam je izreka "kako siješ tako ćeš i žnjeti". Vedska mudrost govori o tome kako vječna duša mijenja tijela i kako prelazi iz jednog tijela u drugo ("Kao što utjelovljena duša neprekidno prolazi, u ovom tijelu, od dječaštva, kroz mladost do starosti, duša na sličan način prelazi u drugo tijelo u trenutku smrti. Samo-spoznata duša nije zbunjena takvom promjenom." Bhagavad Gita 2.13, "Kao što osoba oblači novu odjeću i odbacuje staru tako i duša prihvaća nova materijalna tijela odbacujući ona koja su stara i beskorisna." Bhagavad Gita 2.22) Ovaj fenomen je poznat pod terminom "reinkarnacija". Normalno je da svaka aktivnost koju vršimo ima svoj logični rezultat. To vrijedi za grubi materijalni nivo i Isaac Newton je to lijepo opisao zakonom akcije i reakcije. To je nešto sasvim smisleno i razumljivo. "Zakon karme" nam govori istim jezikom. Razlika je u tome što "karma" zadire puno dalje i dublje nego što zakonima o aktivnosti fizičkih tijela možemo objasniti. Ali princip je isti; svaka akcija ima svoju dijametralno suprotnu reakciju. Na taj način možemo razumjeti da sve što činimo ima (ili će imati) ovakvu ili onakvu reakciju ili rezultat. Rezultati naših djela pojaviti će se u ovom ili u sljedećem životu. Pošto je duša (osoba) vječna ona sa sobom prenosi rezultate djela počinjenih u prošlom životu u ovaj, sadašnji život.

Astrološka karta je zapis ili matrica po kojoj će osoba u ovom životu djelovati, ona pokazuje sjeme koje je u prošlim životima posijano i koje će u ovom životu donijeti plod, odnosno rezultat. Djelujemo na osnovu prijašnjih aktivnosti koje nas uvjetuju. Pošto svaka naša aktivnost ima rezultat možemo predvidjeti kakav će taj rezultat biti. Astrologija se upravo bavi razumijevanjem "akcije i reakcije", odnosno razumijevanjem na koji način su ljudi uslovljeni zbog svojih prošlih djela.Netko je npr. izuzetno talentiran glazbenik, netko je spisatelj, netko znanstvenik, a netko sportaš. Netko je uspješan poslovni čovjek, netko umjetnik, netko vojnik, a netko sveučilišni profesor. Sve se to ne dešava pukim slučajem. Jednostavno svatko ima neke predispozicije. U trenutku rođenja je sve to zapisano na nebu i onaj tko zna iščitati te nebeske signale može vidjeti predodređenosti rođene osobe. Te predispozicije možemo nazvati "genetski materijal" ili kako god hoćemo, ali činjenica je da se rađamo sa predispozicijama.

Ništa nije slučajno, sve ima svoj uzrok i posljedicu. Ta mreža uzroka i posljedica je izuzetno zapletena i kod svake osobe drugačija odnosno potpuno jedinstvena. Vrlo često je zaista i besmisleno pokušavati razumjeti sve implikacije vječnog "zakona karme" jer je to praktički nemoguće za "male" mozgove ljudskih bića. Ponekad želja da se "razumije" dovodi do suhoparne mentalne spekulacije i gubljenja dragocjenog vremena. Jer "razumjeti" baš sve i svaku sitnicu jednostavno je nemoguće i bespotrebno. Kada bi bili predodređeni da znamo i razumijemo baš sve onda bi imali inteligenciju, memoriju pa i tjelesnu snagu poput bogova. Ali naša je prednost što ne trebamo znati baš sve i tako nam ostaje dovoljno energije da je posvetimo životno bitnim pitanjima. Zato je i smisao astrologije i postavljanja pitanja da saznamo ono što nam je potrebno da unaprijedimo kvalitetu života u svakom pogledu. I to treba biti jedini smisao astrologije: unaprjeđenje kvalitete života.

Osim uvjetovanosti predispozicijama postoji i slobodna volja na osnovu koje djelujemo. To znači da nismo apsolutno unaprijed određeni nego da sami imamo utjecaj na budućnost. I taj utjecaj se može odvijati u okvirima koje si sami odredimo.

Zanimljivo je to; Vede kažu da je Bog stvorio duše, živa bića jer je želio zabavu. Dakle, mogli bi reći da je Bogu "dosadno" ako nema svoje pratioce pored sebe sa kojima se zabavlja. Naravno Bogu nikad ne može biti "dosadno" jer je On uvijek sposoban manifestirati Sebe u sve što je potrebno i osigurati samom Sebi vrhunsku zabavu. Ali da bi bilo još zabavnije Bog je odlučio kreirati jedinke sa slobodom izbora. Tu je čar ljubavi! Da li postoji ljubav koja je uslovljena? Da li robot koji je potpuno određen svojim programom i mehanikom može voljeti??? Naravno da ne, tu nema zabave i uživanja u međusobnom odnosu. Bog je dakle stvorio živa bića sa jednom svrhom; da uživaju u Njegovim zabavama i tako povećaju Njegovo zadovoljstvo! I zato je živim bićima dao slobodu izbora da to dobrovoljno odaberu i budu osobe sa svojim karakteristikama kojima će pridonijeti općoj radosti i zabavi. Ovo je fantastična poanta koja nam govori od kolike je važnosti naša sloboda izbora i naša osobna individualnost. Zato treba uzeti život kao najveći dar i blagoslov i živjeti ga do savršenstva.