"Stara" duša

Ponekad znam dobiti upite poput ovih: “Osjećam se kao 'stara' duša, imam osjećaj kao da sam već vrlo dugo u ovom materijalnom svijetu, umoran sam od svega. Moja duša ima jako puno iskustva, kao da sam 'stara' duša..."

Bhagavad Gita kaže da je duša vječna. Što to znači 'stara' duša? Duša je vječna, bez početka i kraja, što to na kraju krajeva znači 'stara' duša, što je starost i mladost u odnosu na vječnost?

Kad tvrdnju "Ja sam 'stara' duša" suprostavimo činjenici Bhagavad Gite "Duša je vječna" dođemo do kontradikcije. Kako nam đjotiš može pomoći da pomirimo ove kontradikcije. Ne trebamo imati Mjesec ili Sunce u Blizancu da bi ovo razumijeli ;)

U đjotišu postoji koncept Atmakaraka grahe, to je planeta koja predstavlja put i interes duše u ovom životu. Ako se ta planeta nalazi na zadnjem stupnju znaka (osim ako se radi o Rahuu koji je stalno retrogradan, odnosno kreće se u suprotnom smjeru od ostatka planeta te se kod njega uzima u obzir prvi stupanj znaka) tada govorimo o tome da je duša došla do kraja određenih duhovnih procesa. Takva je duša u nizu prošlih života skupila dovoljno duhovnih iskustava i spoznaje te je sazrijela za promjenu, odnosno duhovni preporod (ponovno rađanje u duhovnom smislu) te je spremna za uzdizanje na novi duhovni nivo i početak novog duhovnog ciklusa.

Takve duše u ovom životu vraćaju karmičke dugove i završavaju razne karmičke procese kako bi bile spremne uzdignuti se na sljedeći nivo duhovnog puta ili sljedeću stepenicu duhovnog napretka. Vječna duša ima višu svrhu koju je vrlo teško, skoro nemoguće, shvatiti promatrajući samo okolnosti ovoga života. To ne znaći da su događaji i lekcije ovoga života beznačajni, oni savršeno služe u ovom vremenu i prostoru kao sadržaj koji duša treba iskusiti da bi ostvarila napredak koji joj je potreban. To možemo shvatiti uz pomoć metafore želježničke kompozicije koja se sastoji od mnogo vagona. Duša putuje tom kompozicijom prema svom konačnom odredištu. S vremena na vrijeme kompozicija se zaustavi i duša izađe na stanicu da bi obavila neke potrebne stvari. Tako i mi izlazimo u živote i rađamo se u materijalnom svijetu da bi iskusili iskustva koja su nam potrebna na putovanju duše.

Duša koja je 'stara' mijenja nešto na tom putu, možda mijenja mjesto u vagonu, možda mijenja vagon, a možda cijelu kompoziciju zajedno sa lokomotivom i sprema se za neko novo putovanje i novu avanturu, novo odredište.

Da li je duša 'stara' ili ne možemo odrediti pogledavši đjotiš kartu koja nam govori o putu duše i zadacima koje duša treba obaviti u ovom životu da bi prirodno i spontano nastavila svoj put prema odredištu.