četvrtak, 1. siječnja 2015.

ASTROLOGIJA NIJE ZNANOST

Znanost se, kako ona danas funkcionira, trudi dokazati činjenice eksperimentima i dokazima. Vjeruje se samo u ono što može biti dokazano instrumentima kojima se raspolaže. Koliko su instrumenti spoznaje koje znanost koristi savršeni veliko je pitanje, zapravo i nije neko pitanje jer odgovor je poznat, a on je kratko i jasno "ne". Znanost vjeruje u dokaze koje dobije nesavršenim instrumentima. Na taj se način znanstvene teorije mijenjaju kako se otkrivaju nove i nove činjenice.
Uzmimo za primjer osobu koja čita knjigu u javnoj knjižnici i pokušava se koncentrirati na čitanje te na ušima ima slušalice koje blokiraju zvuk iz okoline. Da li je takva osoba vjerodostojna da nam posvjedoči o tome kako u prostoru knjižnice ima ili nema zvukova? Naravno da ne. Koliko god znanost donosila pouzdane i točne zaključke ne možemo tvrditi da je zaključak znanosti potpuna istina. 


Astrologija i srodne discipline djeluju na potpuno drugačijim principima i zato se ne mogu svrstati u isti koš sa klasičnom znanošću.

Kao prvo, đjotiš astrologija ili znanje o gibanjima planeta zapisana je u starim vedskim spisima. Tradicija objašnjava kako su ti spisi zapisani prije približno 5000 godina. Kasnije su mnogi autori nadopunjavali znanje o astrologiji tako da je vremenom došlo do međusobnih utjecaja grčke (helenističke) i indijske (vedske) filozofije pa i astrologije. Nije nam u potpunosti jasno tko je na koga izvršio utjecaj, ali činjenica je da postoje sličnosti između ove dvije vrste astrološkog znanja.

No, osnovna poanta je ta da astrološko znanje i značenje koje se dobiva tumačenjem natalne karte, zapisa planetarnih položaja u trenutku rođenja nije znanje dobiveno eksperimentima.
Kada gledamo u nečiju natalnu kartu zavirujemo u nečiju "karmu", zadiremo u intimu i privatnost i možemo otkriti duboko skrivene odgovore. Karma je izuzetno zapletena mreža akcija i reakcija, dobrih i loših. Rečeno je da čak i bića koja posjeduju "božansku" inteligenciju (anđeli i slično) imaju poteškoća u pokušaju shvaćanja zakona karme.
Ako onda netko ograničene inteligencije upotrebom nesavršenih instrumenata može pokušavati shvatiti međusobnu vezu akcije i reakcije. Takav pristup je u samom početku osuđen na propast.

Kod astrološkog tumačenja neophodno trebaju postojati dva uvjeta: 1- osoba koja postavlja pitanje i 2- osoba koja daje odgovor.
1- osoba koja postavlja pitanje ispravnim stavom raspitivanja i sa željom da dobije odgovore otvara mogućnosti te omogućava samoj sebi da dobije odgovor. Otvaranjem svog uma i srca postaje sposobna da dobije odgovor te taj odgovor i priziva. U trenutku kada iskreno tražimo odgovor i otvorenog smo uma pojavljuju se prilike koje nam taj odgovor daju. Jedna od takvih prilika je kvalificirani astrolog.

2- Astrolog otvorenog uma je drugi faktor u procesu protoka informacija kroz kanal koji je otvoren iskrenim raspitivanjem. Astrolog uzornog karaktera, čistog srca (bez materijalističkih motivacija), uz pomoć intuicije predstavlja kanal kroz kojeg iskreni pitaoc dobiva odgovor.

Ako se ova dva faktora ne zadovolje onda ne možemo računati na pouzdane odgovore jer je na jednoj (ili obje) strane blokada u protoku informacija. Odgovore nećemo dobiti pokušajem testiranja. To je manipulacija i priroda će uzvratiti na isti način. Onaj tko pokušava manipulirati i provjeravati zakone prirode vrata će mu biti zatvorena dok ne razvije potrebnu poniznost.
Klasični tekst đjotiš astrologije "Prašna Marga" opisuje proces dobivanja odgovora i pokušaj testiranja astrologije znanstvenim metodama eksperimentiranja i dokazivanja:
"Samo ponizna pitanja zaslužuju odgovor. Ne trebaju se davati predviđanja koja nisu tražena i onome tko ih nije tražio. Također predviđanja kojima je namjera testirati astrologa se ne trebaju davati. Ako astrolog pokuša odgovoriti na ovakva pitanja neće biti sposoban dobiti ispravan odgovor."

Zanimljiv je koncept horarne astrologije ili "prašne" kako to zovemo u đjotišu. Ovaj koncept govori o tome kako u trenutku postavljanja nekog pitanja odgovor možemo iščitati iz stanja planeta na nebu u tom istom trenutku. To znači da čim postavimo pitanje priroda istog trena daje odgovor. Svi odgovori su nam ispred nosa, samo ih trebamo naučiti čitati. Kao što to velikan Goethe kaže: "U trenutku kada nešto odlučimo sva se priroda uroti da nam pomogne ostvariti željeno".


Kako je moguće koristiti ovaj koncept ako ne razumijemo sinhronicitet, međusobnu povezanost svega u prirodi? Kako je moguće dokazati da uzročno-posljedična veza postoji? I kako je moguće dokazati vječnost duše koja prolazi iz života u život da bi ostvarila svoje želje ili otplatila svoje dugove... Kako je moguće shvatiti položaj jedinstvene i neponovljive duše u trenutku i vremenu unutar ovog univerzuma?

Slažem se da astrologija ne može dati savršene odgovore na ova pitanja. Ali uzimanje u obzir ovih razumijevanja međudjelovanja materijalne prirode i bića koja nastanjuju univerzum je osnovna postavka astrologije.

Astrologiju ne možemo nazvati znanošću u klasičnom smislu riječi. To je samo još jedan od alata koji nam priroda daje kad tražimo odgovore na svoja pitanja. Astrologija govori o mogućnostima, a sve ostalo je slobodna volja pojedinca. Zato se zalažem da se astrologija niti u kojem slučaju ne poistovjećuje sa znanošću.

Nema komentara:

Objavi komentar