Znanost se, kako ona
danas funkcionira, trudi dokazati činjenice eksperimentima i
dokazima. Vjeruje se samo u ono što može biti dokazano
instrumentima kojima se raspolaže. Koliko su instrumenti spoznaje
koje znanost koristi savršeni veliko je pitanje, zapravo i nije neko
pitanje jer odgovor je poznat, a on je kratko i jasno "ne".
Znanost vjeruje u dokaze koje dobije nesavršenim instrumentima. Na
taj se način znanstvene teorije mijenjaju kako se otkrivaju nove i
nove činjenice.
Uzmimo za primjer osobu
koja čita knjigu u javnoj knjižnici i pokušava se koncentrirati na
čitanje te na ušima ima slušalice koje blokiraju zvuk iz okoline.
Da li je takva osoba vjerodostojna da nam posvjedoči o tome kako u
prostoru knjižnice ima ili nema zvukova? Naravno da ne. Koliko god
znanost donosila pouzdane i točne zaključke ne možemo tvrditi da
je zaključak znanosti potpuna istina.
Astrologija i srodne
discipline djeluju na potpuno drugačijim principima i zato se ne
mogu svrstati u isti koš sa klasičnom znanošću.
Kao prvo, đjotiš
astrologija ili znanje o gibanjima planeta zapisana je u starim
vedskim spisima. Tradicija objašnjava kako su ti spisi zapisani
prije približno 5000 godina. Kasnije su mnogi autori nadopunjavali
znanje o astrologiji tako da je vremenom došlo do međusobnih
utjecaja grčke (helenističke) i indijske (vedske) filozofije pa i
astrologije. Nije nam u potpunosti jasno tko je na koga izvršio
utjecaj, ali činjenica je da postoje sličnosti između ove dvije
vrste astrološkog znanja.
No, osnovna poanta je
ta da astrološko znanje i značenje koje se dobiva tumačenjem
natalne karte, zapisa planetarnih položaja u trenutku rođenja nije
znanje dobiveno eksperimentima.
Kada gledamo u nečiju
natalnu kartu zavirujemo u nečiju "karmu", zadiremo u
intimu i privatnost i možemo otkriti duboko skrivene odgovore. Karma
je izuzetno zapletena mreža akcija i reakcija, dobrih i loših.
Rečeno je da čak i bića koja posjeduju "božansku"
inteligenciju (anđeli i slično) imaju poteškoća u pokušaju
shvaćanja zakona karme.
Ako onda netko
ograničene inteligencije upotrebom nesavršenih instrumenata može
pokušavati shvatiti međusobnu vezu akcije i reakcije. Takav pristup
je u samom početku osuđen na propast.
Kod astrološkog
tumačenja neophodno trebaju postojati dva uvjeta: 1- osoba koja
postavlja pitanje i 2- osoba koja daje odgovor.
1- osoba koja postavlja
pitanje ispravnim stavom raspitivanja i sa željom da dobije odgovore
otvara mogućnosti te omogućava samoj sebi da dobije odgovor.
Otvaranjem svog uma i srca postaje sposobna da dobije odgovor te taj
odgovor i priziva. U trenutku kada iskreno tražimo odgovor i
otvorenog smo uma pojavljuju se prilike koje nam taj odgovor daju.
Jedna od takvih prilika je kvalificirani astrolog.
2- Astrolog otvorenog
uma je drugi faktor u procesu protoka informacija kroz kanal koji je
otvoren iskrenim raspitivanjem. Astrolog uzornog karaktera, čistog
srca (bez materijalističkih motivacija), uz pomoć intuicije
predstavlja kanal kroz kojeg iskreni pitaoc dobiva odgovor.
Ako se ova dva faktora
ne zadovolje onda ne možemo računati na pouzdane odgovore jer je na
jednoj (ili obje) strane blokada u protoku informacija. Odgovore
nećemo dobiti pokušajem testiranja. To je manipulacija i priroda će
uzvratiti na isti način. Onaj tko pokušava manipulirati i
provjeravati zakone prirode vrata će mu biti zatvorena dok ne
razvije potrebnu poniznost.
Klasični tekst đjotiš
astrologije "Prašna Marga" opisuje proces dobivanja
odgovora i pokušaj testiranja astrologije znanstvenim metodama
eksperimentiranja i dokazivanja:
"Samo ponizna
pitanja zaslužuju odgovor. Ne trebaju se davati predviđanja koja
nisu tražena i onome tko ih nije tražio. Također predviđanja
kojima je namjera testirati astrologa se ne trebaju davati. Ako
astrolog pokuša odgovoriti na ovakva pitanja neće biti sposoban
dobiti ispravan odgovor."
Zanimljiv je koncept
horarne astrologije ili "prašne" kako to zovemo u đjotišu.
Ovaj koncept govori o tome kako u trenutku postavljanja nekog pitanja
odgovor možemo iščitati iz stanja planeta na nebu u tom istom
trenutku. To znači da čim postavimo pitanje priroda istog trena
daje odgovor. Svi odgovori su nam ispred nosa, samo ih trebamo
naučiti čitati. Kao što to velikan Goethe kaže: "U trenutku
kada nešto odlučimo sva se priroda uroti da nam pomogne ostvariti
željeno".
Kako je moguće
koristiti ovaj koncept ako ne razumijemo sinhronicitet, međusobnu
povezanost svega u prirodi? Kako je moguće dokazati da
uzročno-posljedična veza postoji? I kako je moguće dokazati
vječnost duše koja prolazi iz života u život da bi ostvarila
svoje želje ili otplatila svoje dugove... Kako je moguće shvatiti
položaj jedinstvene i neponovljive duše u trenutku i vremenu unutar
ovog univerzuma?
Slažem se da
astrologija ne može dati savršene odgovore na ova pitanja. Ali
uzimanje u obzir ovih razumijevanja međudjelovanja materijalne
prirode i bića koja nastanjuju univerzum je osnovna postavka
astrologije.
Astrologiju ne možemo
nazvati znanošću u klasičnom smislu riječi. To je samo još jedan
od alata koji nam priroda daje kad tražimo odgovore na svoja
pitanja. Astrologija govori o mogućnostima, a sve ostalo je slobodna
volja pojedinca. Zato se zalažem da se astrologija niti u kojem
slučaju ne poistovjećuje sa znanošću.
Nema komentara:
Objavi komentar