Priča o ribi, prašni i nimiti

Nedavno sam imao slučaj natalne karte u kojoj je ascendent na samom rubu između dva znaka: Vodenjaka i Ribe. Nekoliko desetaka sekundi odlučuje o tome gdje će ascendent biti i povezano sa tim kakva je orijentacija cijele natalne karte. U takvim slučajevima koristim "prašnu" ili horarnu astrologiju koja daje odgovor na pitanje koji je vjerojatniji ascendent. Ponekad proces traženja pravog ascendenta ide brzo i jednostavno, a ponekad kao da univerzum ne dopušta da dobijemo jasne i konkretne odgovore. Ponekad je situacija toliko "rubna" da je poprilično teško odrediti ascendent. Takav je bio i ovaj slučaj; postojali su jednakovrijedni pokazatelji za oba ascendenta. Imao sam osjećaj da niti inteligenciji koja vlada univerzumom nije jasno koji je ascendent ovog dječaka čiju kartu želimo tumačiti.
Krenuli smo u konkretnu akciju: otac je izvadio kameru kojom je bilježio porod. Kamera je precizno zabilježila vrijeme rezanja pupčane vrpce što se smatra trenutkom kada se osoba odvaja od tijela majke i započinje samostalni život. Na sveznajućem Googleu smo pronašli točne geografske koordinate bolnice u kojoj je malac rođen. Nakon svih tih preciznosti još uvijek sam bio u nedoumici jer da li se zaista mogu pouzdati u točnost instrumenata? Što je to vrijeme koje mjerimo, da li sistem podjela planete u vremenske zone zadovoljava kriterije točnog mjerenja vremena i određivanja ascendenta? Mnoštvo pitanja me zbunjivalo. Odlučio sam prespavati i svježeg mozga donijeti zaključak sutra ujutro.
Sljedećeg dana, po ustajanju, sam univerzumu postavio pitanje: "koji je ascendent? Vodenjak ili Ribe?". Dio đjotiša je također znanje koje nazivamo "nimita" ili znanje o znakovima i signalima iz okoline. Đjotiši treba biti pozoran na znakove iz okoline jer oni daju odgovor na postavljeno pitanje. Velika količina tog znanja je opisana u djelu "Prasna Marga". Tumačenje znakova i signala se posebno koristi u "prašni". Tog dana sam napravio tri prašne i sve bliže sam bio konačnom zaključku.Cijeli sam dan bio pozoran na signale iz okoline. Navečer tog dana desilo se nešto zanimljivo: sjedio sam u kafiću i čekao da moja kćerka završi sa treningom i da se uputimo kući. Razmišljao sam kako cijeli dan tražim znak i signal i još ga nisam ga dobio. Promatrao sam ljude koji su prolazili kao da će mi se jedan od njih obratiti i reći mi odgovor na moje pitanje. No, ništa od njih. Tada mi se pogled zaustavio na navijačkom grafitu koji je ispisan na zidu škole. Mislio sam si: "kakav mi je ovo signal, ne kužim...". Nekoliko metara ispred toga grafita bila je samostojeća reklama sa svijetlećim panoom na vrhu. Reklama je upućivala prolaznike prema obližnjem restoranu. Nisam obraćao pažnju na to, kao da to nije bitno. Tada su se moje oči ipak zaustavile na svjetlećem panou te reklame na kojem je svijetlećim crvenim slovima pisalo: R I B E.
To mi je bio jasan signal i znak kamo treba fiksirati ascendent ovog slučaja. Hvala univerzumu jer nam uvijek daje jasne znakove, čak i onda kada ih ne primjećujemo, okrećemo glavu od njih misleći da su nevažni. Odgovori se kriju na mjestima gdje ih možda ne očekujemo, dolaze u oblicima za koje se ne bi nadali.