Uvod u vedsku astrologiju

Na samom početku Vašeg zanimanja za astrologiju najbolje bi bilo odbaciti ideju da je astrologija neka vrsta praznovjerja. Riječ astrologija je sastavljena od dvije riječi; "astro" se odnosi na proučavanje nebeskih tijela i pojava povezanih sa njima, a "logos" znači logičku primjenu tog naučnog proučavanja. Značenje riječi Veda je znanje ili znanost. Vede su drevni spisi koji potiču sa Indijskog potkontinenta i zapisani su na sanskritu. Vedska Astrologija je dakle astrologija koja se proučava na području Indije od davnih vremena. Vede su stvorene iz daha Gospodina Maha Višnua u obliku himni i mantri (zvučnih vibracija) koje samospoznati mudraci poznaju od samog stvaranja univerzuma i koje prenose po sistemu učeničkog nasljeđa. Prvo stvoreno živo biće bio je Brahma, koji je pomoću meditacije spoznao istine Vede i vedske mantre su se prvi put pojavile u njegovom srcu. Nakon toga, Brahma je stvorio planete i naselio ih.

Među prvim živim bićima koje je stvorio bio je i Narada Muni kojemu je predao znanje Veda, uključujući i znanje o đjotišu (astrologiji) i o bhakti-yogi. Narada je kasnije svoje znanje predao mudracu Parašari, a on je to isto znanje predao Maitreyi Rišiju. Vedsko znanje se je kroz milione godina prenosilo sa učitelja na učenika na taj način da je učitelj predao vedske mantre (i njihovo značenje) svojim učenicima. Šrila Vyasadeva (sin Maharišija Parašare) je bio prvi koji je vedsko znanje oblikovao i zapisao. Vyasadeva je Vede podijelio na 4 djela i nazvao ih Rig, Sama, Jađur i Atharva Veda. Jezik Veda je prilično težak i kompliciran tako da ga ljudi današnjeg doba teško mogu razumijeti.Znajući sve to, Vyasadeva je napisao i tzv. Vedange, odnosno dodatke i objašnjenja izvornih Veda. Vedanga doslovce znači dio Veda ("anga" znači dio tijela ili ud).

Pošto su Vede u potpunosti emanirale iz tijela Maha Višnua mogu su izjednačiti sa Njegovim tijelom i oblikom. Šest Vedangi tako predstavljaju šest udova tijela Maha Višnua, izvora kreacije. Šest Vedangi su; đjotiš, kalpa, nirukta, šikša, vjakarana i ćanda. Ćanda je noga Vede, vjakarana je obraz, kalpa je ruka, đjotiš su oči, šikša je nos dok je nirukta uši Vede. Oči su najvažniji dio tijela, zato je đjotiš (astrologija) smatran najvažnijom od svih Vedangi. Ćanda se bavi metrikom vedskih mantri, odnosno formacijom vedskih himni, Kalpa je opis rituala i zadataka svećenika pri vršenju određenog rituala. Vyakarana je obraz Vede i opisuje pravopis i gramatiku. Šikša opisuje kako spoznati vibracije vedskih himni. Nirukta pojašnjava smisao određenih riječi. Kao oko Veda, đjotiš baca svijetlo na Vede i pokazuje značaj tih spisa u životima ljudi. đjotiš nam omogućava da vidimo volju Boga i sposoban nas je voditi (voditi je svojstvo vida) tako da dostignemo maksimum u svojim životima. "Božju ruku" u životima ljudi i konačni cilj i smisao života može se vidjeti ili se o tome može naučiti koristeći đjotiš astrologiju.

I tako, uloga astrologije je veoma važna jer može pomoći društvu da izađe iz vira iluzije koja ga obuzima. Ona nam može dati znanje pomoću kojega možemo razlikovati dobro od lošega, duhovno od materijalnog i korisno od nekorisnog. "đjoti" znači svijetlo, a "Iša" znači Bog. đjotiš je svijetlo (svjetlo znanja ili mudrosti) koje je sposobno da nas odvede do Boga ili da nam osvijetli put do Njega.

© Sva prava pridržana: Dean Valentić